Kada se imaju u vidu mentalna covjekova stanja (i onda bi covjek, opcenito uzevsi, bio u mikroulozi perceptora), njihova priroda ponekad omogucuje poimati ih ne samo sa stajalista perceptora (primjerice ja se bojim, iznenacujem, cudim, odobravam itd.) vec i sa strane uzroka efektora koji ih izazivaju (mene nesto
plasi, iznenacuje, zapanjuje, cudi, meni nesto odgovara i sl.).
Sve tri recenice iz primjera (6) primjenjive su istovremeno i bez kontradikcije u situaciji u kojoj se dijete igra lopaticom na
plasi. Isti pridjev safe 'siguran' tako mose modificirati razlicite elemente zadanoga prizora, i to dijete, plasu ili lopaticu.